Dnevnik Diane Budisavljević

Diana Budisavljević sa suprugom lekarom, ćerkama i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. saznaje da se Jevrejke i Srpkinje sa decom odvode u logore gde umiru od gladi i bolesti.

Jevrejska opština šalje pomoć Jevrejkama, ali o Srpkinjama se niko ne stara. Koristeći svoje austrijsko poreklo, Diana apeluje na vlast, crkvu i Crveni krst da spasu barem decu. Niko od njih ne želi da preuzme odgovornost. Sa nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizuje akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spaseno više od 10.000 dece.

Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se skoro 80 godina kasnije vraćaju u logore svog detinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svesna da će i rat jednom proći, Dijana je pomno vodila kartoteku dečjih sudbina, ali će joj nju bespovratno oduzeti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko poreklo postaju nepoželjni.

Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njene smrti pronašla unuka, rasvetljena je herojska uloga žene uverene da njen život nije vredniji od života nedužno progonjenih.